Stari Kinezi su govorili da je čovjek mlad onoliko koliko je mlada njegova kičma. Gipkost, lakoća pokreta i dobra forma u današnje vrijeme čine se kao „nemoguća misija“; manjak fizičke aktivnosti, sjedeći način života, „brza hrana“ umjesto kuvanih obroka i izloženost stresu čine nas neotpornijim od naših baka i djedova koji su u većini slučajeva doživeli duboku starost i mogli da se pohvale vitalnošću i u poznim godinama.

Aleksandar Popović (45) iz Prijepolja bavi se kiropraktikom 23 godine. Tajne ovog nadasve humanog poziva saznao je od svog oca – Popovići su već sedam generacija poznati kao vrhunski kiropraktičari na prostorima cijele Evrope. Iako moderna medicina pomalo zazire od samoukih „kostolomaca“ (kako kiropraktičare najčešće nazivaju), ono što se događa u stvarnom životu gotovo uvijek dobija bitku nad ljekarskom sujetom. Decenijama već, svako od nas zna „nekog j koji znalački ’namješta kosti’“, a nad čijim znanjem i delom i diplomirani lekari ostaju bez teksta. Sagovornik „Dana“ je jedan od njih.

– Kiropraktika je dar – kaže Aleksandar Popović u intervjuu za „Dan“. – Iako u narodu postoji izraz ’kostolomac’, ja ne volim tu riječ, jer ona i kod najhrabrijeg čovjeka podsvjesno izaziva odbojnost i otpor. Umijeće koje sam naslijedio od oca bilo je kao prelivanje znanja iz čaše u čašu. On je znanje naslijedio od svog oca, njegov djeda od svog… Ja imam tri kćerke, najmlađa ima svega četiri godine, ali kod nje primjećujem osjećaj za ovaj poziv.

Dolazak kod kiropraktičara prati, čini se, veći strah nego dolazak kod zubara. Da li Vi, uprkos velikom iskustvu, imate strah kada pacijent dođe na tretman?

-Nemam strah, imam želju da pomognem i dajem sve od sebe da to uradim. Možda će nekome čudno zvučati kada kažem da je za mene fraktura kreativna, ali kako svako od nas ima jedinstven otisak prstiju, tako je i svaka povrijeda jedinstvena i ja se u potpunosti predam poslu dok ga ne obavim najbolje moguće. Ono što bi svaki kiropraktičar morao da zna jeste gdje mu je granica, šta može a šta ne može. Najbolji kiropraktičari u bivšoj Jugoslaviji su ljudi koji imaju osjećaj za ovaj poziv i koji tačno znaju gde im je limit.

Radite u Srbiji, Crnoj Gori, na čitavom Balkanu i u mnogim zemljama Evrope. Koliko ljudi je za ove 23 godine od Vas zatražilo pomoć? I ko je skloniji problemima sa kičmom – mladi ili stari, muškarci ili žene?

-Po gruboj računici, za 23 godine mog samostalnog rada bilo je više od 30.000 ljudi koji su došli da zatraže pomoć. Frakture i mehaničke povrijede mogu da dobiju i djeca, i stari ljudi, i muškarci, i žene; kad je reč o degenerativnim promjenama i promjenama poput okoštavanja, ona češće pogađaju žene.

Koliko mi našim načinom života doprinosimo da nam kičma oboli?

-Mi se maksimalno trudimo da se upropastimo. Ima, doduše, tu i genetike, ali današnji stil života koji podrazumijeva neadekvatnu ishranu, manjak sna, vrijeme provedeno ispred kompjutera i neadekvatno oblačenje uzimaju danak. Mlade djevojke više vode računa o modi nego o zdravlju, nose laganu garderobu, zbog čega u zrelijim godinama plaćaju ceh.

Koliko je vježbanje u teretani opasno po zdravlje kičme?

-Kao što kiropraktičar mora da zna gdje mu je limit, tako i svi ostali moraju da znaju gdje im je limit, odnosno da ne prelaze granicu umjerenosti. Ni u čemu ne bi trebalo pretjerivati. Napomenuo sam da je jedan od uzroka lošeg stanja kičme manjak fizičke aktivnosti. Ali, kada to kažem, ne mislim na dizanje tegova, već na šetnju i plivanje. Nažalost, mnogo mladih ljudi, pogotovo muškaraca, odlazi u teretanu i junači se podižući velike težine tegova, a to uništava zdravlje do te mjere da u nekim situacijama dolazi do stanja koja su nepopravljiva.

Da li sarađujete sa doktorima zvanične medicine? I kod koga odlazite po pomoć kada Vi osetite problem sa kičmom?

-Sarađujem sa doktorima, naravno. Moj posao je da pomognem u prvi mah, a potom da sarađujem sa ljekarima. Moj životni san je da spojim narodnu medicinu sa klasičnom, da sklonimo u stranu sve naše predrasude i sujete, i da radimo na dobrobit svih. A kad osetim da imam problem sa kičmom, odlazim kod nekoliko ljudi u koje imam povjerenja. Jedan majstor živi u Herceg Novom, drugi u mestu Ušće kod Raške; obojica imaju dar da riješe probleme sa kičmom.

Sportisti su gladijatori modernog doba

Među pacijentima Aleksandra Popovića bilo je i puno sportista.

-Sportisti su gladijatori modernog doba. Meni je njih žao, jer uglavnom nemaju mogućnost da ostave dovoljno vremena da se izleče. A upravo vrijeme, uz dobru terapiju, liječi sve, pa i povrijede zadobijene na terenu – ističe Popović.

Iz Prijepolja u svet

Sagovornik „Dana“ često dolazi u Crnu Goru. S ponosom ističe da je Prijepoljac i da u ovom gradu ima brojnu familiju. Upravo u Prijepolju otvorio je matičnu ordinaciju, a onda je, zbog potreba posla, drugu ordinaciju otvorio u Beogradu u kom važi za najboljeg majstora svog zanata.

– Kad je reč o primorju, najviše radim u eminentnom hotelu „Splendid“, ubjedljivo najboljem hotelu na Jadranu. Radujem se što imam imam razumijevanje vlasnika i ljudi iz velnes centra. Moj posao je da otklonim problem kod ljudi koji se žale na određenu tegobu, to je moj fah, a masaže prepuštam ljudima koji su za to nadareni – napominje Popović.

Dnevne novine “Dan”, Crna Gora

(oktobar 2014.)