Po učestalosti, bol u leđima je odmah posle standardnih respiratornih infekcija i procenjuje se da ga je iskusilo oko 80 odsto stanovništva. Bol se najčešće javlja u krstima, ali i u predelu vratne kičme i ramena. Prvi problemi mogu da se jave već oko 30. godine. Uzroci su različiti, ali su najčešće rezultat nezdravog načina života, s premalo kretanja i previše sedenja.

Postoje dve vrste bola u leđima: akutni i hronični.

Akutni bol

Akutni bol nastaje iznenada bez vidljivog uzroka, često posle neke traume, „krivog” pokreta, dizanja teškog tereta ili je izazvan neposredno dejstvom neke sile. Može da nastane zbog izrazitog grča (spazma) u mišićima oko kičme, u saobraćajnim nezgodama kada se kičma iznenada i naglo istegne (hiperekstenzija), a često je i posledica diskus hernije koja, takođe, nastaje usled napora, podizanja teških tereta ili zbog hroničnih oboljenja kičme koja nisu blagovremeno prepoznata.

Bol najčešće nastaje zbog uklještenja živaca, međutim ti nervi, odnosno nervni korenovi, ne moraju da budu samo u kičmi već mogu da budu „isprovocirani” i na putu od perifernog nervnog sistema prema kičmi. Bol se tada reflektuje kao da je poreklom iz kičmenog kanala, a nije.

Hronični bol

Smatra se da je hronični bol u leđima traje duže od 14 dana, a posledica je dugotrajnih, hroničnih procesa starenja i trošenja kičme (degenerativnih promena).

Deformisani pršljenovi i diskusi, loše držanje, upale malih zglobova i promene na ligamentima i mišićima, mogu da pritisnu nervne strukture uzrokujući bol koji je dugotrajan, povremeno praćen osećajem ukočenosti, ali uvek blaži od akutnog. Razlog hroničnog bola u leđima mogu da budu i ravna stopala. Direktno se odražavaju na statiku kičmenog stuba. Ako se ovaj problem reši na vreme, najbolje specijalnim ulošcima koji pomažu da se preraspodeli sila opterećenja kičme, bol u krstima prestaće i bez lekova. Bol u krstima mogu da, izazovu dugotrajno sedenje u prinudnom položaju, fizička neaktivnost, povećanje težine, različite metaboličke bolesti, tumori i metastaze.

Čvrsti mišići

Za zdravlje kičme izuzetno je važno da se redovno rade vežbe za jačanje okolnih mišića. Kičma traži potporu, a najbolja je ona od vlastitog „mišićnog midera”, koji se aktivira aktivnostima: plivanje košarka, odbojka, rukomet, planinarenje, jednosatna dnevna šetnja, posebno hodanje uz stepenice.

I važno je, istovremeno, i da se održava telesna težina, jer zbog svakog kilograma viška na trbuhu, kičma trpi opterećenje od 7 kilograma.

Išijas

Akutni bol u leđima može da bude toliko jak da pacijent ostane trenutno ukočen u određenom položaju. Ako je istovremeno pritisnut i nerv koji na tom mestu izlazi iz kičme, bol „seva” duž noge, nekada sve do stopala. Takvo stanje naziva se lumboišijalgija ili „išijas”. Ali „išijas” nije dijagnoza, već najčešći simptom neke promene čiji uzrok ne mora da bude u kičmi. Zato je neophodan detaljan pregled.

STRES

Pokazalo se i da stresne situacije izazivaju bol u leđima, najviše u krstima. Primećeno je takođe da rešavanje sukoba ili izbegavanje stresa prate manje tegobe u krstima. Ne sme da se zanemari ni duševni bol jer može da prouzrokuje fizički, pa i bol u leđima.

Deca

Broj dece sa deformacijama kičme se svake godine povećava.
Nedostatak fizičke aktivnosti glavni je uzrok nastanka mnogih deformacija i poremećaja držanja školske dece. Zato su ove deformacije na četvrtom mestu najčešćih problema kičmenog stuba.

Problemi sa kičmom su rešivi, naročito ako se prepoznaju na vreme. Zato je važno da roditelji posmatraju decu, posebno pre i u toku puberteta kada ona ubrzano rastu i kada je dovoljno nekoliko meseci da dođe do deformacije. Takođe, potrebno je da se deca više bave sportom ili nekom drugom fizičkom aktivnošću, da obrate pažnju na ishranu i da manje sede ispred računara.

Najčešći problemi

1. bolovi u leđima – 90% populacije bar jedanput u životu ima bolove u leđima

2. povećan broj povreda kičmenog stuba koji često dovode do trajnog invaliditeta

3. osteoporoza i osteoporotski problemi, odnosno prelomi na kičmenom stubu

4. deformacije kičmenog stuba – najčešće pogađaju decu, ali zbog starenja populacije i odrasle

Za roditelje

Test otkrivanja deformacije:

Dete sklopi ruke, pruži ili ispred sebe i polako se, sa spojenim rukama pruža prema zemlji. Test traje 15 sekundi i posmatra se bilo koja nejednakost u predelu ramena, lopatica, ili bilo kog dela kičme. Ovako se već u samom početku mogu prepoznati deformacije kičmenog stuba.

Izvor: Sanportal